|
|
|
Kontakt: Hrana,
a ne oružje!
|
|
|
Ovdje se nalaze neki tekstovi vezani uz kampanju. Tekstove možete slobodno koristiti i reproducirati. IMA LI IČEGA DOBROG U RATU? Ako sav novac i prirodne resurse (hrana, nafta...) na zemaljskoj kugli prikažemo kao kolač, svijet u kojem živimo trenutno funkcionira na principu da se za zalogaj malog kolača bori ogroman broj ljudi. No, problem je što se kolač ne raspodjeljuje ravnomjerno, već ga bogatija manjina uzurpira da bi se prežderavala na račun siromašnije većine koja gladuje. I ona do prevlasti nad tim kolačem nije došla (niti bi mogla doći) suradnjom i "poštenim radom", već pljačkom, krvoprolićem i drugim oblicima nasilja zbog čijeg provođenja je pokretala ratove. Za započinjanje rata ne postoje razlozi, već samo izgovori. Rat nije put kojim čovječanstvo dolazi do mira, već prečica kojom bogata imperijalistička manjina dolazi do moći i povlastica da bi mogla vladati ostatkom svijeta. I kad jednom do njih dođe, njezini apetiti nisu zadovoljeni, što opet vodi do novog rata. Tako se formira začarani krug u kojem je (uspostava) mir(a) samo izgovor da se započne novi rat. Rat ne donosi blagostanje svima, već samo onima koji su rat započeli: to su najčešće lideri vodećih svjetskih velesila i diktatori kojekakvih zaostalih režima. Za vladare je zemlja ravna (ponegdje malo grbava) šahovska ploča, a ljudi samo pijuni kojima povlače poteze da bi se što prije domogli bogatstva. Ako tih pijuna usput mnogo pogine, to za vlasti i nije neki problem, jer što manje ljudi ostane, to će više plijena uzeti sebi. Nijednog zdravog čovjeka se ne može nagovoriti da puca po drugim ljudima iz razonode i zadovoljstva životom. Zato se vladajući slojevi služe ratnom propagandom gdje se klanje ljudi nastoji prikazati kao "sveta misija", a ljude pod drugom zastavom kao "neprijatelje", tj. "neljude" i "krvožedne zvijeri" koji i ne zaslužuju drugo nego umrijeti u ime "domovine". A jasno je da ljudi koji se bore međusobno nisu neprijatelji, već je njihov zajednički neprijatelj onaj koji ih je u rat i poslao, a da su njihove "domovine" rezultat lažnih granica kojima su ih njihovi vladari razdvojili. Nakon rata ne postoje "pobjednici" i "gubitnici", već samo gubitnici. "Pobjednici" nastavljaju voditi nove ratove, sve dok ih ne izgube ("tko visoko leti, nisko pada"), a "gubitnici" se radi želje za odmazdom pripremaju na pokušaj da u idućem ratu budu "pobjednici". Tako se prestankom rata sukob ne riješava, već samo odgađa dok se ljudi u "pauzi za mir" ne odmore za put u "nove ratne pobjede". Narod bez obzira na ishod rata, plaća cijenu pohlepnosti i bahatosti svojih vlastodržaca dugotrajnom bijedom i življenjem u strahu od novih sukoba, iz čega se ne mogu razviti poželjne ljudske vrline poput tolerancije, solidarnosti i suradnje, već se stvara plodno tlo za mržnju, ksenofobiju i rasizam... nije li vam toga dosta? Zar vam nije dosta da se vlastodršci igraju boga i odlučuju tko će umrijeti, a tko živjeti i zašto? Nije li vam dosta prodavanja priča o ratu kao "nužnom zlu", dok oni koji su ga započeli i vodili izlaze iz njega kao najveći profiteri? Zaboga, nije li vam dosta patnje, krvi i smrti?! Jeste li zaboravili da vladari trebaju vas da bi opstali, a ne vi njih? Ne smijemo nasjesti na to što nas smatraju "malim" ljudima, jer kad se puno "malih" složi, zajedno smo najveći! Mi smo vladarima dali njihovu moć, mi im ju možemo i oduzeti ako smo ujedinjeni u namjeri da se usprotivimo ratovima i militarizaciji jednom za svagda! RAT NIKADA, MIR ZAUVIJEK! Rat te treba! Ti ne trebaš rat! Da bi se vodio rat trebaju nas kao ljude koji će ga voditi. Mi njih ne trebamo. Rat ima potrebu za nama. Mi nemamo baš nikakvu potrebu za ratom. |
|