Hrana, a ne oružje! (RAI) - Rijeka
http://www.rai.anarhija.org/
Hrana, a ne oružje! - Beograd
http://www.stanipanikolektiv.com/
KOLEKTIVI U REGIJI (nisu više aktivni):
Ovdje možete pročitati nešto o povijesti raznih kolektiva koji su djelovali u regiji i njihovim akcija. Molimo sve koji su na bilo koji način bili uključeni u rad kolektiva Hrana, a ne oružje! ili imaju fotografije, tekstove, novinske članke, video zapise i slično da nas kontaktiraju kako bi sačuvali taj dio naše povijesti.
HRANA, A NE ORUŽJE - SLAVONSKI BROD
Kao i sva alternativna događanja u Slavonskom Brodu, organizacija HNO akcija bila je u sklopu nevladine organizacije mladih Pokret urbanog življenja (PUŽ). PUŽ je nastao kao produkt želja i potreba mladih Brođana za zabavom i edukacijom koja nije usmjeravana, ograničavana i preoblikovana da bi se uklapala u prosjek grada koji je mladima ionako pružao premalo. HNO je nastao kao ogranak PUŽ-a pod vodstvom isključivo mladih ljudi koji su željeli drugima pružiti nešto više od utjehe. Možda zvuči patetično,ali priča je zaista tako krenula.
Slavonski Brod je specifičan grad, trul u srži tako da je valjalo krenuti od samog korijena. Pomoć niotkuda nije stizala, a kada bismo je i zatražili nalazili bi samo zatvorena vrata, prebacivanje odgovornosti s jedne strukture na drugu tako da smo od takvih zahtjeva vrlo brzo odustali. Od početka HNO u Slavonskom Brodu bio je ograničen na vrlo mali broj ljudi. Održavanje prvih akcija bilo je uglavnom organizirano u sklopu nekih drugih događanja kao što su to bili koncerti ili mali prosvjedi. Nakon nekog vremena održalo se i par samostalnih HNO akcija, uglavnom u vrijeme blagdana kada smo mislili da bi odaziv ljudi mogao biti nešto veći.
Prva HNO akcija je bila u sklopu antiratnog prosvjeda 2002. godine. Hranu smo skupili na gradskoj tržnici od dobrovoljnih priloga, a kruh dobili od pekara. Istovremeno je bilo organizirano potpisivanje peticije protiv rata i opće militarizacije društva. Iduća akcija bila je dio predstavljenja PUŽ-a javnosti i traženja prostora za neovisni Klub mladih koji ni dan-danas ne postoji u Brodu. Često smo kuhali grah (lokalizam za HNO akciju) na koncertima i dijelili hranu bendovima i posjetiteljima te ih informirali o problemu nepravilne raspodjele resursa u svijetu.
Problemi koji su se javljali pri organizaciji akcija najčešće su bili vezani uz nabavku hrane i potrebne opreme (lonci, plamenici, tanjuri...) pa smo hranu nekad kupovali, dijelili je u plastičnim čašama... Bili smo svjesni da to nije u duhu HNO-a ali ponekad uvjeti u kojima smo radili nisu nam dopuštali bolje. Danas bi mnogo stvari promijenili, ali tada je sve bilo u začetku, bili smo neiskusni, a primarni cilj nam je bio stvar pokrenuti.
Danas HNO grupa u Brodu više nije aktivna zbog nedostatka inicijative mladih, a s druge strane zbog odlaska ljudi koji su to prije organizirali iz Broda. Nadamo se da ce HNO kao kolektiv ponovno zaživiti i pokušati dokazati ljudima da je drugačiji svijet moguć!
HRANA, A NE ORUŽJE - MOSTAR
Kolektiv "Hrana ne oružje" iz Mostara nastao je 2000 (ili 2001 god. ne sjećam se više najbolje) za vrijeme boravka grupe "Škart Art" (centar za istraživanje boja i lakova i neformalna nevladina neorganizacija) u francuskom gradu Grenoblu. Tu smo bili povodom festivala "Du monde aux Balkan" gdje smo izlagali neke naše rukotvorine. Bili smo smješteni u jednom od lokalnih skvotova "Mandrak", a budući da je u tom periodu bila aktuelna američka agresija na Avganistan, radili smo FNB akciju sa drugovima iz skvota. Budući da smo u tom periodu bili prilično nabrijani na ručni rad tako smo i za tu akciju priredili zanimljiv dekor tj. od različitog sakupljenog otpada napravili smo malu, improviziranu kućicu, šarenu i veselu, sve sa antiratnim natpisima, i velikog lutka od kartona, sa nacrtanim simbolom dolara na sebi, koji je putem povlačenja konaca upravljao malim kartonskim lutkama koje su na sebi imale zastavice Evropske Unije. Sve smo to instalirali na ulazu u neki park, a dovukli smo i neku bačvu u kojoj smo zapalili vatru da se malo ugrijemo i kuhamo neko vino. To jutro smo i na lokalnoj pijaci skupili gomilu hrane i pripremili je u skvotu. Akcija je počela dobro, dijelila se hrana i letci, pilo se vino, došlo je još drugova i drugarica, neko je izvukao gitaru i zasvirao talijanske, španske i francuske revolucionarne pjeseme, pa se tu negdje sve pretvorilo u opšte veselje.
I tako je na inicijativu Škarta nastao mostarski kolektiv Hrana ne oružje koji je nastavio sa djelovanjem u Mostaru.
U tom periodu je u Bosni i Hercegovini bila aktivna Kampanja za prigovor savjesti kojoj smo se na idvidualnom nivou priključili, pa je dosta akcija "tematski" bilo posvećeno promovisanju prigovora savjesti, posebno totalnom prigovoru i antimilitarizmu općenito. Akcije kolektiva su ljudima bile simpatične tako da je uvijek dolazio neko novi spreman da pomogne.
Najzanimljivija akcija je bila 15. 02. 2003. na dan globalnog protivljenja napadu na Irak. Na akciju je došlo oko dvije stotine građama koji su svojim prisustvom i podrškom htijeli iskazati protivljenje ratnoj politici Sjedinjenih Američkih Država i još jednome ratu u kojem bi se prolijevala ljudska krv za naftu. Tu smo ostali malo zatečeni jer nismo očekivali da će se pojaviti toliki broj ljudi, a nismo znali šta bi sada s njima, budući da su stariji među njima očekivali da im se neko obrati (old school :-)), a neki su htjeli i da se ide ispred predstavništva američkog konzulata. Na brzinu smo smislili neku peticiju i dali ljudima da potpisuju :-).
Akcije su nastavljene periodično i kolektiv je bio aktivan sve do 2005., kada je došlo do raznoraznih konflikata, budući da je u kolektiv bilo uključeno sve više ljudi iz nevladinih organizacija, a vrhunac perverzije je bio kada je na jednu akciju, mimo našeg znanja, pozvan američki konzul, e da bi se likovi iz nevladinih organizacija, "omrsili" za neku donaciju. Tu se otprilike sve sjebalo, prekinuli smo akciju i ispalo je veliko sranje i konflikt, koji je ustvari postojao već i prije između ljudi iz nvo-a sa onima koji su se držali anarhističkih principa. Od tada ne postoji kolektiv, a većina ljudi koja je pokrenula kolektiv i učestvovala u akcijama je odselila iz grada, oženili se ili udali i tome slično.
Čeka se nova generacija.